Night rise
Like the evening prize
In a turnstile
backwards we fly

Cold bones

Tied together by

Black ropes
we pulled from a swing


In
a
seachange
nothing is safe

Strange waves
Push us every way
In a stolen boat
well float away

10 dana divljine

25.11.2010., četvrtak

AD ACTA

mozda prica o mtvom macku zasluzuje kraj. macak je mrtva, macak u ovom obliku, macak koja nize recenice u ovom silu, macak koja je ovako razmisljala.
macak koja se grozi stepenica, danas ih ne primjecuje. macak u tramvajskoj guzvi, macak koja se pita kao i kamo dalje, da, jos uvijek je tu.
ponekad.

novi macak ulaze znatan trud kad zeli zvucati iracionalno. u oci gledam smrt svog djetinjstva, strasno nesto. jos korak ili dva, sest u svakom slucaju i postajem funkcionalni, racionalni clan ovog drustva.

uklopljen. svim silama koje slusaju upucujem apel da me spase od toga. cini mi se da placam najstrasniju kaznu. za nesto neoprostivo.
ipak, ubojstvo bica koje je ovdje zivjelo, bez guranja pod tepih, bez privremenog zatvaranja, bilo je neizbjezno. neprepoznatljivo za mene, za druge. jednostavno izbrisano jednim kratkim potezom svjesnog uma.

svi akteri, koji su oblikovali ove price, spletom okolnosti, ponovno su spojeni upravo ovdje, u nekom davnom postu pisanom 2005. godine. tocka u kojoj ponovno sve pocinje, pet godina kasnije.

cini nam se kao da su prosla desetljeca. gledam lica na tom imaginarnom sastanku, isti smo, zar ne? moramo biti, trazim potvrdu svakom novom kavom, u svakoj novoj izgovorenoj rijeci.

samo vise nismo djeca koja traze kako zivjeti. ne na taj nacin.
trazimo i dalje, sigurno, ali ne prepoznajem nas vise u ovim rijecima.

medju nama i dalje stoji zid konvencija, godina koje su nas razdvajale, ljudi koji su nas povukli na stranu, ljudi s kojima smo otisli.

lica su ista, no ne prepoznajem nas, ali ipak, nekako smo bolji.

prica o macku ima sretan kraj.

macak zivi, ali sa vise optimizma, manje melaknolije, vise znatizelje i sigurnosti. macak zivi sa sobom, za sebe i po sebi, onako kako zeli zivjeti.
trazi nove rijeci, novi izraz.

- 12:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.10.2007., srijeda

ovdje sam samo da provjerim kako to izgleda, da dokazem drugima, da sam ljudsko bice, pretpostavljam.
da moja razmisljanja mogu ici dalje od sljedeceg dana, sata ili minute.
da zivot nije samo zadovoljavanje potraznje, trazenje ponude.

sve ruzne stvari u sustini imaju smisla. i koliko ruzne bile za nekoga, stvari koje su moj zivot sacinjavale i izgradile me u proteklih nekoliko godina, za mene su nosile u sebi i nesto ljepote. i vise od toga.
jer ne mozes ustrajati mjesecima, ponovo se vracati, zrtvovati sve ostalo, za nesto sto ne nudi apsolutno nista.

mora nuditi mnogo.

ovdje sam da provjerim, pokazem, kako je izmedju redaka starih tekstova, zivjela osoba koja je imala i jos ima sve.

- 13:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.06.2007., ponedjeljak

del .

- 10:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.04.2007., srijeda

331

kreutzer...

svaki put kad pocnem pisati svoj epitaf, cini mi se da mi nedostaje jos nekoliko stotina godina zivota, mudrosti, da bi se moglo uciniti da je zivot koji napustam bio dobro prozivljen.

zato ostajem ovdje, ne umirem, ne zivim, stojim.
ne dodirujem nikog, ne zelim mijenjati povijest, ne zelim ostaviti trag, ne zelim utjecati na stvari, ponajmanje na ljude.

ne, ne nastojim sacuvati nista, ne zelim da ista ostane isto.
svejedno mi je, neka propadne, ostane isto, nastavi dalje. promjena mi nista ne znaci.

ne razumijem sto znaci "biti svoj", "biti drugaciji".

hana, ako covjeka nesto trivijalno kao kemijska supstanca moze uciniti drugacijim i "ne svojim", boli me, koliko malo vjere imas u ljudski duh.
pozdrav.

- 14:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.01.2007., subota

(žena se ne rađa kao žena, već to postaje)

izmedju salice kave i pepeljare, dogodila mi se simone:

"... tesko im je da predstavljaju idole, vile, daleke princeze, kad izmedju nogu osjecaju krvavo rublje, i uopsteno, kada spoznaju urodjenu nevolju - da su tijelo.

!... prinudjena je da laze, jer treba da se pretvara da je objekt, i to caroban, dok se, u stvari, osjeca kao neizvjesna, rasuta egzistencija, znajuci vlastite nedostatke.

ona se bavi, ali ne cini nista: zato sto ne cini nista, ona i nema nista i nije nista.

... zadovoljava se otvorenim ispoljavanjem svog nezadovoljstva u okviru utvrdjenog svijeta cije granice i zakoni ostaju nepromijenjeni.

... moze jedino da unistava; njen bijes je pun ocajanja ... to ne cini da bi pobjedila sudbinu - njen protest je samo simbolican.
"

"meni je sada dosta samoce - zelim da svjetina nije samo oko mene vec i sa mnom... zivjeti sada, a ne samo postojati, cekati, sanjati i o svemu pricati u sebi, zatvorenih usta i nepomicnog tijela."

Simone de Beauvoir

- 20:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.01.2007., srijeda

(nostalgicno)

malo o prvom prvom.

hodali smo radicevom prema trgu nakon gledanja vatrometa i cijeli svijet oko mene bio je skakutavo saren i trostruk. optimistican, ne, sjetno nostalgican, prije.

s lijeve strane izgubljeni prijatelj a..., s desne bambz, spontano ruku pod ruku koracamo prema kolima hitne pomoci na trgu. obavija nas topli zrak, a... zeli vidjeti tko je nastradao i tjera nas da trcimo.

zeljela sam da znaju, da je ova vecer za mene nesto posebno i koliko se dobro osjecam. koliko mi je drago da su pokraj mene. kao i ostali. jer nitko ne fali, samo jedan viska (u harmoniji). na udaljenosti od 5 metara, oko mene hodaju svi ljudi koji su mi u ovom trenutku, u ovom zivotu potrebni.

- nalazim se bas ovdje, bas gdje trebam biti! - letim kroz zrak, nizbrdo, uz njih.
- pa, zapravo, tu se i prvenstveno radi o tebi.- primjetila je bambz.

gravitacijska sila koja je ujedinila te razlicite ljude, te veceri, bila sam ja. i svi su letjeli kao planeti oko mene, te bili toga svjesni. kolaz razlicitih razdoblja i znacenja, kroz cijeli moj zivot.
najbolji osjecaj na svijetu. znati da si to mogao samo ti.

- 02:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.01.2007., utorak

(ovdje)

neki stari tekstovi i dalje mi izbijaju zrak iz pluca
i srce, kao da eksplodira od nelagode,
koja se skuplja negdje izmedju osjecaja
i cistog omotaca od mesa.

negdje na pola puta,
izmedju elektriciteta u neuronima
i fakticke tuge.

- 20:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

EXIT MUSIC (i nista od toga)

s patvorenim iznenadjenjem, priznajem si da sam izmedju korica tudjih biografija ponjela titulu anti - junaka. nimalo laka zadaca.

primjecujem, takodjer, da sto se vise borim, da izadjem iz tih okvira, to vise moje ime vole vidjeti ispisano. spominju me, iako me vise nema. pletu se price i scenariji, stvari poprimaju neku, nikad od mene zvanu pateticnu notu.

anti - junak je potreban, kao simbol necega sto glavni protagonist nece, te odbija prozivjeti. da bi osigurao valjanost toga stava, junak unutar svog autobiografskog mikrokozmosa, anti - junaku propisuje tragicni rasplet dogadjaja. rasplet toliko tuzan, da moze biti dostojan iskljucivo "drugog", koji subjekt, za sebe, nikad ne bi mogao zamisliti.

no, takva istina, uvijek je daleko od stvarnosti. zamisljena realnost. nase oci vide sto zele vidjeti, rijeci izrazavaju ono za cim sami zalimo.

kad anti - junak pokaze zube, opravda i iskupi svoj zivot, nagovjesti da je sretan, sukob je neminovan.
sukob u ravnini ideologija, prenesen u svijet gdje postoji samo crno i bijelo. izmisljeni svijet, u kojem, kad se koji od junaka pobuni, jednostavno izbrises cijeli paragraf.
i napises novi.

zadaca anti - junaka je da se konformira sudbini koja mu je propisana, jeftinoj ulozi bez propitivanja, unutar korica romana ljudi koji ga okruzuju.
cak i ako ode, jos uvijek ce biti tu, unutar redaka.
smjesten u pricu koju nikad nije prozivio, pricu koju vjerojatno nece niti cuti. pricu prijeko potrebnu autoru, u potrazi za savrsenom potvrdom ispravnosti svoga zivota.

- 19:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.12.2006., četvrtak

cudna je ova zima.

sunce je na travnjaku stvorilo labirint oblika, svjetla i sjene, otopljenog mraza i zamrznute trave. bijela sjena bora ocrtana je zelenilom.

tratincice. ulazimo u novu godinu, a travnjak nam je osut tratincicama.

zuta jezgra prekrivena mrazom, okruzena bijelim laticama.
okruzeni bizarnom, silovanom prirodom, kujemo novogodisnje odluke. planove.
ne primjecujemo poderotinu u konstanti izmjene godisnjih doba.

duboki poremecaj.
tratincice usred zime lome se pod mojim koracima. zamrznute u trenutku otvaranja latica, okretanja prema suncu.

globalno zatopljene i globalno zamrzavanje.globalna glupost i zavaravanje.
jos jedan uvod u jos jedan dosadan film katastrofe.

- 14:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.12.2006., ponedjeljak

ponekad, ne ocekujem to nikad, ali dogadja se gotovo po nekoj skrivenoj pravilnosti,
i uvijek zaboravim na tu mogucnost, da ce se sloboda u kojoj uzivam, pretvoriti u usamljenost.
osjecaj iznutra, koji identicnim situacijama mijenja kontekst
i sve tako lako, nakon te tocke, izgubi smisao.

ne zelim pricati o ljudima, jer ne znam da li postoje u mom zivotu.
ne zelim pricati o sebi, jer ne znam da li me je moguce upoznati.
ne zelim pricati o blagdanima, jer ne osjecam da ih mogu s nekim podijeliti. i ne znam kako.

ne zelim pricati o sebi, jer sve te price vec znate. bojim se ponavljanja. ponavaljanja rijeci, koje jos od mene niste culi.

- 10:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.12.2006., petak

lazem i dok udarcima simuliram otkucaje srca znam da cu lagati.
dokle nastavim udarati, necu morati tipkati.
kad prestanem, dalje necu moci.

ako ovo ne pretvorim u progresivni blog o skidanju, ne znam kolike sanse ima da prezivi.
nema te stveri koja bi me mogla prisiliti na finalni zaokret.

u sustini.
ako ovaj blog odumre odumire i ono sto sam ja, i drugi smatrali da "macak", njena dusa i postojanje jesu ili mogu biti.
god help us both

- 18:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

danas sam dobro.
za razliku od jucer.
sto smeta - jer danas trebam patiti, jucer je trebalo biti dobro.
cekam bol da me trgne. probudi, natjera da stanem.
previse kretanja za jedan petak.
premalo za cetvrtak.

trcala sam ulicom da uhvatim tramvaj, kad me trgnuo glas jedne gospodje:
- djevojko, djevojko! stani.

pitala me kuda zurim, rekla da joj izgledam lijepo, kao andjeo rekla je, da bi zavrsila pitanjem - samo, gdje su ti krila?

i nitko mi nikad nije rekao toliko tuznu istinu. sve od cudne gospodje koja luta mojom ulicom.

nemam krila.

- 17:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.11.2006., utorak

I

prvi novi dan

zivim u dva grada, fakticki, ne metaforicki.
jedan me neprestano podsjeca na hipnoticku privlacnost naginjanja iznad ponora.
drugi baca u apatiju.
moja zelja se ne skriva iza rijeci, zivi kroz djela. podsjeca na opipljivi smrad oba grada. gleda u oci, bez treptanja. smedja materija sa sivim pogledom na svijet. onaj trenutak izmedju povlacenja i izdahnutog dima.
trebali bi je bojati u sivo.

zivim u dva grada. jedan smiruje, drugi iscrpljuje. stvara prazninu koju je potrebno popuniti. u prvom gradu vrijeme ne postoji, u drugome se osvecuje.

u prvom se jos uvjek mogu vidjeti zvijezde i ulice su puste kad setas nocu. drugi zagadjuje svjetlom.
nebo drugoga grada je narancasti pokrivac od dima i magle, neprestani 24 satni dan.
repriza.

jer nastanjujem tijelo koje nestaje, pretvara se u staklo, prijeti da ce se slomiti.
sita sam dodira virtualnih likova, masta trazi promjenu, opipljivo.

zar nije sve na svijetu svedivo na geometrijske forme? virtualan, bezopasan je taj moj svijet.
saturirane ideje prodiru kroz tijelo od pijeska i vode.

uskoro me nitko vise nece vidjeti.

jer nastanjujem tijelo koje blijedi. na stubistima, tramvajima, sirokim ulicama, prostranim dvoranama.
staklene glasnice ne pricaju. staklene oci prelamaju svjetlost. (koje su boje stvari obavijene mrakom? ne mogu se sjetiti.)

stakleni prsti paraju kozu do kosti.
ostavajajuci tek bezopasnu bol (u pokusaju).


- 09:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

19.11.2006., nedjelja

I'M AROUND

kategorija: karijera, obrazovanje, sport.

God knows - I ain't sleeping but I want my line
God knows - I ain't happy so I want it bad tonight
Oh brother can you help me out
God knows - I've got nothing so accept my time
God knows - it ain't easy to behave in this spotlight
Oh brother can you help me out'


napokon shvacam, mozda je ovo kraj, samo krv, meso i kosti. smrtno, materijalno. suhi prsti, suha koza napeta preko plavih vena koje iskacu kod svakog otkucanog slova.

neizbjezna lakoca frivolnog.

ja sam jos jedan materijalni agregat. slusam, cujem, osjecam, raspadam se i sastavljam. razgradjujem i spajam. slova. recenice, rijeci, sebe(?).

disem, kolam, udaram. ne borim se previse. pusim.
kasljem. plitko.

svakog dana nosi me rijeka isto takvih, duboko nevaznih stvorenja. oduhovljenih stvorenja. bitno.
to bitno oduhovljeno se pita koju uopce vezu ima s plavim venama i napetom suhom kozom.
distancira se, daleko iz sigurnosti imaginarnog, idealnog,
promatra svo to raspadanje
i pita se.

pita se. pa zar sam to doista ja?

nikako, nikako. razum me odvaja od ulice i mase, zatvora koze i mesa i kosti. razum i duh. i duh i razum. i kosti i koza i arterije i vene, naslage katrana, probusena jetra. pazi na sebe.

dobra bol.
samo bol.

neminovno, iznutra, tijelo se probija na povrsinu.

bjezi.

kao nenadani grc, bol, reakcija, kao da razuma nikad nije niti bilo.
tu samo samo ja i moja zelja. u mraku, daleko od svijetla provokatora,

cilj je i vise nego jasan,
kajanje vise nego slatko,
tijelo sito.
savjest: cista.

krivac uvijek stoji po strani.
pomalo shvacam sto sam. meso, kost, krv, sranje. samo to. osvjestena materija. sam sebi, prijeko potreban krvnik.
ovisnik.

I see to be right
I fall down tonight
I go to hell to be what I sell
Failing again is such a welcome end
Can the end of today be more than tonight
And the pain of knowing you should have tried

- 22:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

PRIJATELJI-(MA)

uz flasu jacka, cigaretu i polupraznu prostoriju.

zelim ti nesto iskreno napisati. neku po(r)uku izraziti i ono kvalitetno iz price izvuci.
izvuci, mislis li da imam(o) jos ikakve sanse da se iz icega izvucem(o)? bili to moji(,)(-) tvoji problemi - nas odnos u sustini?
da li i dalje zivimo u prividu zasljepljujuceg optimizma? (gotovo iscrpljenog?)

i kad je uopce bilo postavljano pitanje o polupraznim casama? puka zabava nedoraslih, neodraslih. funkcionalnih.

ne mozes znati dok nisi probao,
ne mozes pravilno osuditi dok nisi dozivio sve ono,
ono o cemu zelim da pricamo,

ali ne mogu pokrenuti usne kad si u sobi.

zao mi je,

jer uvijek mozes prezirno promatrati,
samozadovoljno se ceriti,
oblizivati ocnjake i, prije svega:
toliko duboko zaglibiti da ti stvarno vise nije stalo.

(ne trazim vise isprike za stanje potpune odsutnosti (ljubavi?).)

ne trazis vise opravdanje u "pravu na izbor".
jednostavno je - vise ne mozes, nemas snage i ne vidis svrhu. ne osjecas tugu zbog toga. hladno i odsutno, to si ti.

sve moje isprike su prazne. zao mi je.

- 14:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

28.08.2006., ponedjeljak

birana grupa ljudi nalazi interes.

interes postaje i vise nego zanimljiva stvar. kao hobi.

hobi, kao hobi, oduzima novac.

i jos malo vise novca.

grupa uvidja da bi i druge ljude interes mogao zaintrigirati.

grupa siri posao.

posao svojim opsegom zadovoljava potrebe.

neko vrijeme.

alternativni nacini financiranja su i vise nego dobrodosli.

grupa jaca kao grupa, kako pojedinci fizicki i psihicki slabe.

interes i dalje prisutan, ali marginaliziran u odnosima medju pojedincima.

vise se nitko ne sjeca, kao smo ono postali tako dobri, ali je dobro.

grupa financijski propada.

grupa se organizira u novom nastojanju, spasava situaciju.

novo nastojanje, blisko vezano uz stari interes pokazuje razlicite rezultate.

dok grupa ne shvati da je interes potrebno u potpunosti odbaciti.

grupa ponovno jaca kao kolektiv, novo nastojanje jaca stare i stvara nove veze.

grupa je povezanija nego ikad.

novo nastojanje biva ostvareno.

grupa propada.

vezivno tkivo ostaje interes, te odrzanje novog nastojanja.

ali sve je to nekoako toplo - hladno. jer kako ujediniti oboje i u to ukljuciti neku realnu vjeru u buducnost?

pokrenuti novu grupu i stari interes?
staru grupu i stari interes?

poslati sve u k... i vise nikad se ne vratiti u taj prokleti grad, tim istim ljudima?

novo nastojanje shvatiti kao jos jedno u nizu zavaravanja, zacepiti i nastaviti kao da se nista nije dogodilo s povremenim izletima u dobro staro i poznato?

ne znam jos. sve stoji na ovome: spasava me nedostatak - interesa, slabi odnosi u grupi i "onaj drugi", za cije ponasanje se ne mogu ispricati, jer bi to znacilo priznati da je tu.

mogu plesati na zici jos desetak dana, kad me nema "tu". dalje cemo vidjeti koji pol mi je vise sudjen. zivot. kako ono ide? perilica, pas...
ili jos neispunjeno.

odabrati bi znacilo mijesati se u posao sudbine, ne?

ionako imam i perilicu. i psa.

vidimo se za 10 dana.

- 23:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

26.08.2006., subota

UNDERGROUND

valjda sam odlutala, na more, izvan i izmedju, pa ponovno unutar sebe.
vratila se na dva dana, kuci, znate, tamo gdje je sigurno i svi tebe znaju i ti njih.
kataklizma utopije.
odlazim u utorak, jos dalje.
samo zelim reci da sam ziva.
pravi zilavi stari gad, ako netko misli da me se moze rijesiti. imam jos barem dva zivota. *sarkasticni mijau*

ta eksponacija bloga, blogera, prilozi u inferiornim tiskovinama, mislim da ovo vise nije medij na kojem se moze nesto korisno, iskreno izreci.

trazimo mracniji dio mreze. samo za sebe i sve sto nas proganja.

personal note: rehabilitirani macak, vec 20 dana, sipa gadosti na listove zelene biljeznice. kad se vrati, u nadi da ce nekome pomoci, jos vise da ce odmoci, priznaje, negdje ce sigurno to morati objaviti. svi trebamo svoju publiku. koje li ljepote kad znas, da jos uvijek mozes sokirati.
koliko tuzno, kad znas, da te i to moze drzati na zivotu.
nepodnosljivo.
lako.

- 17:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.05.2006., utorak

"hand in hand is the only way to land"

znaci, input status.

ako je cekanje nekoliko sati zajeb, dva dana su neposdnosljivo testiranje psihickih snaga. mislim da svijet pocinje s urusavanjem oko mene. implozija.

dva ruma zasad.
5 cigareta. nije lose, ako mogu reci da sam oko 5 ujutro gledala film u kojem lik prica s racunalom bez grafickog displaya, onako, cisto kulturno, generira holograme i bori se protiv neizbjeznog kriminala.

na ciju stranu se vi svrstavate u svjetskoj borbi dobra i zla?
jer uvijek postoji i siva zona.

mislim da to nije pitanje izbora. povijest nas sve neizbjezno vodi prema nekom cilju.
razmisljam, mogla sam izbjeci katastrofu, samo je trebalo pratiti znakove. koliko me nesvjesnih propusta spasilo od smrti? tko zna. nema konstante i nema uredjeog skupa pravila koji mozes pratiti.

hoce li se stvari ikad rijesiti? skromnije, hoce li se stvari danas rijesiti?

- 09:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.05.2006., ponedjeljak

najteza aktivnost za covjeka mora biti cekanje.

- 19:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.05.2006., ponedjeljak

flâneur

blaziranost i ...

iz razmisljanja me prenulo stektanja zvucnika. mozda mi stize poruka. srce zatitra u nadi da ti neko zeli nesto saopciti.

ne, prekratko traje.

mobitel samo trazi mrezu, ali bilo je lijepo, samo na trenutak pomisliti na to. dovoljno da odem do mobitela u dnevnu sobu provjeriti stanje na zaslonu.

- pauza - razgovaram sama sa sobom, krecem prema dnevnoj sobi. macak pospano odgovara, nesto izmedju "mjau" i predenja.

s cigaretom i casom soka odlazim na tavan.

- pet, deset, trideset pet... - prije oko trdeset pet minuta bila sam na tavanu s jess. vratila se iz skole s dva integralna francuza pod rukom.
"nisam raspolozena za kave", objasnija je, "a i super je da toliko blizu zivim pa se u pauzama mogu vratiti doma."
"stedim novac, znas.", nastavila je pricu, pogledavajuci me ispod oka.
smatra da je moje trosenje novca na kavama cisti izraz tastine. saznala sam to prosli tjedan kad sam se pakirala u zagreb bez prebijene pare i molila je da mi posudi 15kn.

- kaj mislis o pletenici? - iskreno me zanimalo. znakovito sam pruzila ruku iza glave i podigla nevjesto vezanu kosu - mene posjeca na rep trkaceg konja.
slozila se i pripalila cigaretu.
"dal' si pocela pisati seminar?"
- nisam jos. ali dovrsila sam citanje onog clanka - slagala sam, - a i imala sam posla.
samo, ne mogu se sjetiti sto sam tocno radila. osim citanja i razmisljanja o kupnji sesira.

- znas, razmisljala sam, mislim kupiti beretku.
"kao francuski sesiric?", zainteresirano me pogledala. evo teme o kojoj mozemo pricati.
- da, ali trebala bi biti malo drugacija. imam u glavi viziju beretke sa skoro srcolikim crnim perjem sa zelenim odsjajem.
"pa gdje to mislis kuptiti?"
- ne znam. - stvarno ne znam.
"t... ima beretku od zecjeg krzna."
- da? dobro izgleda? - razmisljam o produzetku pitanja u "dal' bi ja to mogla posuditi?", ali nekako mi nema smisla.
"ne znam, samo smo pricale o tome."
- idemo dolje?
"mda, moram krenuti u skolu."

vracam se na simmela. zanimljiv covjek. flâneur, lutalica. nigdje potpuno ne pripadati, a zeljeti. to ja zelim biti. - ili jesam? sjediti u kafani i promatrati svijet s perom i starom biljeznicom u ruci. korica nagrizenih od starosti i mnostvom papirica i dodataka koji strse na sve strane. (mali klisej moment, mogu si ga dopustiti) sa zeleno - crnom pernatom beretkom na glavi. filozofijom na umu. no, nekako se ta filozofija iskristalizirala u meni kao sociologija. cudno, o sociologiji jos prije 3 godine nisam razmisljala.
stvari nas na kraju, kad je vec sve naocigled dogovoreno, ipak uspjevaju iznenaditi.

- 11:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

sanjala sam da izlazim iz ljuske svoga tijela, polako i vrlo svjesna svakog ucinjenog pokreta.

udovi kao da su porasli do gigantskih razmjera, kao i soba i sve u njoj. tko zna kako je izgledao mjesec?

"kako ih uopce pomicem?", pomislila sam i podigla neznatno lijevo stopalo. cijela masovna konstrukcija kostiju, misica i zivaca i krvnih zila poslusala je naredbu.
ostala sam zapanjena, ali tuzno svjesna promjene.
pogled, koji je do tada bio kao prikovan uza neki nevidljivi, ali ipak opipljivo mracan zid, poceo je sezati dalje u tami.
sam proces bio je profinjeno odmjeren i plah, kao da svakog trenutka sve moze prestati i to me nevjerojatno plasilo.

kao da se ne nalazim usred sna, svaki imaginarni pomak zadobivao je snagu realnih dogadjaja nevjerojatne vaznosti.
ako prestane, vise necu moci postojati.

svjesni pokusaji da nesto poduzmem istodobno me privlacio i uzasavao, dok je postajalo jasno da je budnost odmah iza ugla.

"ne smijem se vise pomicati", odlucila sam, dok je proces iznova pocinjao.

unutar organske cjeline, osjecala sam se kao nesto neznatno malo, prikovana ponovno uz mracni zid koji je sad donosio neku neobicnu sigurnost i mirnocu.

zar smo zaista tako maleni?
stvarni mi.
slijepi unutar vlastitih tijela,
oslanjamo se na osjet onoga sto tek naslucujemo. kako konkretno izmice, sve jasnija postaje slika o jedinstvu.
zastrasujuce i logicno u isto vrijeme.

- 01:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.05.2006., petak

miles to go before I sleep

voljela bi da mogu preskociti sva ona sranja iz domene "cavrljanje" i u jednoj recenici tebi, potpunom neznacu, izraziti cijelu srz svoga (meni neizostavnog) bica, sebe, nepoznatu kakva (zelim da) jedino moze biti.

kako bi izgledala ta recenica?

ona koja bi sadrazava sve mane i sve vrline, kao okvir koji te upucuje u ono sto mozes, te ne smijes nikako ocekivati.


jos ne znam odgovor na to pitanje.

nista znacajno jos ti ne mogu reci.
zato mi je, napokon, i drago, da te (jos) ne poznajem.


no, sto ako (nista) nikad ne saznam?
napokon, ja sam, kao i (nevidljivi) ti,

samo covjek.


- 20:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.04.2006., ponedjeljak

povikati nesto. glasno, glasno se izraziti.
nesto kao jak udarac o zid, da osjetis i vidis da boli i zivi.

nesto ostro i jezgrovito.

kao one noci, kad se cinilo da glas mogu prenjeti kilometrima daleko. preletjeti svjetlucavi grad ispod.
da mi se rijeci odbiju od planine koja ga nadvisuje.
i vrate.

kao da mogu sve, a trenutak koji zivim posjeduje i previse jasnoce.

glas je poletio i ja s njim i preko njega, kroz mene. jedinstvo rijeci i mesa i svijeta i uma.

"ali sto je tada bilo izreceno?", stojim na balkonu i razmisljam.
"mozda se glasnice sjecaju", zatvaram oci,

stezem ogradu jos jednom i naginjem se preko ruba.

- 12:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak

... and much too late... "... sorry... wrong number... "

the cure - wrong number

zelim da me zagrlis.
mozda i zelim da budes svjestan situacije,
ali danas ne mogu prolaziti sve ono sto vodi do toga.
ne mogu niti sutra.
prekosutra jednako.

zelim da me zagrlis, jer za sve sto sada stoji,
sutra jednako tako moze biti prekasno.

zato zelim da me sada zagrils.
bas ti.
a ja, budala, nikako da nadjem nacin da ti javim.
ne leze mi kave i trivijalno.
sigurno znam da su potrebne samo dvije ruke,
dvije nasuprot, mnogo iskrenosti, jedan poziv.

idemo?

mozda danas kazem da.

It gets to friday and I give you a call
"you know iĺm getting kind of worried
No she doesn't seem herself at all...



- 21:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.04.2006., nedjelja

KONTROLA

Iscrpila sam maginarne mogucnosti onoga sto dalje mogu biti. Macak, kao macak, izgubio je smisao usred novih okolnosti i osudjen je na smrt. Ipak, u svjetlu spoznaja nekoliko dana unatrag, izgledno je da je samo stavljen na cekanja.

Macak i dalje zivi, jer nije nasao adekvatnu zamjenu.


Sto drugo mogu biti? Mrtvi macak, strvina na rubu drustva. Devijacija. Nesto sto je poslo po krivu. Gdje tocno u vremenu? Ne znam. Naslucujem.

Macak, modificiran, jos nije rijesio neka osnovna pitanja. U pocetku je problem bila komunikacija.

Zivot i odnosi s drugim ljudima usporedjeni su s muzickom kolekcijom u materijalnom smislu. Cd kolekcija koja je silom prilika, zbog kaoticnog stanja vlasnika, izgubljena. Kao izraz ocaja, macak prigrljuje digitalno, nestalno, odrzavajuci ipak staru distancu prema nedodirljivom - plitkim vezama i komunikaciji. U elektronicke sklopove koje ne razumije i ne moze razumjeti, ne moze niti vjerovati.

Zelim izbrisati cijelu tu zbrku od zraka i elektriciteta. Problem vise nije komunikacija, vec kontrola. Trazim nacin uspostave kontrole nad zivotom.
Zivot vidim kao niz matematickih jednadzbi. Cilj je na sto jednostavniji nacin doci do rijesenja.
Izbjeci slozene racunske operacije.

Prosudjujem ostro sadrzaj svog ipod-a, pokusavajuci ga prilagoditi zahtjevima savrsenog nepostojeceg audiofila. Pokusavam se prilagoditi njegovim standardima. Pakovanje postaje vaznije od sadrzaja. Macak je tupi entitet, prazan iznutra.

Kontrola je izgubljena, naocigled. Macak priznaje da to jos ne shvaca. Posljednjih nekoliko mjeseci proveo je u smirenom, blaziranom, komunikacijski pokorenom svijetu koji si vise ne moze priustiti.

Komunikacija i kontrola. Dva elementa zivota koji se u mom slucaju iskljucuju.

Kontrolu je preuzela kemijska supstanca, opora mirisa i kiselkasta okusa. Teznja ka cistoci, mjerena do zadnjeg grama.

Ali: to je samo jos jedan sloj inace savrseno osmisljenog mackolikog postojanja.

- 23:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.03.2006., subota

"(PRI(je)VREMENI) SHUTDOWN"

"Morate napisati post, da bi bio objavljen."

drugi puta.

- 11:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.02.2006., subota

KAKO ZNATI DA SE GRANICA IPAK TREBA DRZATI

- mislim da si uz svoj stil zivota nikad necu moci priustiti djecu. fizicki. nadam se, da kazem. - jutarnja kava je najpogodnija za takve teme kad ti sucelice sjedi na veze nabrijana srodna dusa iz paralelne dimenzije. sva u rozom, plave kose i sjajne kompleksije predstavlja dijametralnu suprotnost mojoj modroj pojavi. ne voli plavu boju i cita me kao knjigu.

- ma daj, sad to govoris da ti se mogu smijati kad klinci budu skakutali oko tebe.

- ma yeah.

And I get nosebleed

But I always get up


- aha, ja budem njihova teta plavusa, a ti mama macak.

Don't question my authority

or put me in the box

Cos I'm not

Cos I'm not


- nemoj se toliko nadati. inace, kad smo vec kod dvospolaca...

- kakvih dvospolaca, o cemu pricas?

- bas razmisljam o dvospolcima. moja majka misli da i dalje svijetom hodaju hermafroditi.

- kaj?

- pa ne hodaju. danas se to sredjuje odmah nakon rodjenja.

- znam, ali o cemu ti pricas?

- pa razmisljam, kad si vec do te mjere nabrijana na moju djecu, da ti rodim jedno. hermafroditno. pa da odlucim da mu necu mijenjati spol. svi ga budemo zvali "ono".

- jebo te. - pokusava ne smijati se, - kak ga onda mislis zvati?

- ne znam, kaj bi tebe najbolje islo? mozda hrvoje?


overcome

just a little

high on a hillside

with the sun in my eyes

- 12:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.02.2006., petak

gledajuci svoj odraz u vodi koja ispunjava wc skoljku pomislih:

wow, pa to sam stvarno ja.

+ koliko mi je lijepu sudbinu zivot dodjelio.

u nizu izbora, uzimam ovaj.


"I found myself in some kind of hell
but I did not believe in a
Heaven and hell
world of opposite’s kind of reality
and I gained control of myself
and I decided to press on

and as I walked along the supposed golden path
I was trembling with fear
all the lions and wizards yet to come."

- 16:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.02.2006., ponedjeljak

u tamnom podrumu, skrivao sam se strahujuci da ce me naci smrt.

sestra je s vrha stepenica viknula da imamo mrtog goluba ispred praga.

zavirio sam kroz mali prljavi prozor u dvoriste i prestravljeno se povukao.
mrtva grlica, a ispred vrata tepih od perja.

dva sata kasnije, otvorio sam podrumska vrata, jedva se uspevsi po stubama.
strah je u sebe povukao fotoaparat u ruci.
ali grlice vise nije bilo.

pokupile su je macke.

- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.02.2006., nedjelja

DAMN

*knock knock*

- dobar dan.

*ocito zbunjeno, pogledom luta prostorijom proucavajuci dvije figure koje si nalikuju, ali ipak nisu iste. nose nekoliko bitnih slicnosti, ali niti jedna ne odgovara predodzbi u glavi*

- ovaj... trebala bi potpis, profesore xy. *sva osjetila on standby, koji ce trznuti na izgovoreno ime, koji od njih je moj prfesor xy?!*

- izvolite kolegice.

*pruza indeks sa osjecajem lude srece. no pitanje ostaje.*

zasto sam tog profesora zamisljala kao sliku i priliku gospodina suvara, pod zemljom neko vrijeme?

- 19:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

11/10 (1)
10/07 (1)
06/07 (1)
04/07 (1)
01/07 (4)
12/06 (4)
11/06 (2)
09/06 (1)
08/06 (2)
05/06 (5)
04/06 (3)
03/06 (1)
02/06 (7)
01/06 (2)
12/05 (2)
11/05 (6)
10/05 (3)
09/05 (14)
08/05 (11)
07/05 (5)
06/05 (14)
05/05 (20)
04/05 (23)
03/05 (30)
02/05 (25)
01/05 (21)
12/04 (8)
11/04 (14)
10/04 (18)
09/04 (26)
08/04 (7)
07/04 (28)
06/04 (23)
00/00 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Random
mail to:

(aktivno) chem_y@yahoo.com